preskoči na sadržaj

Osnovna škola Petra Krešimira IV. Šibenik

Login
Tražilica
Brojač posjeta
Ispis statistike od 20. 4. 2010.

Ukupno: 351085
Ovaj mjesec: 1212
Ovaj tjedan: 236
Danas: 10
Selo ili grad?
Učenici su međusobno razgovarali:" Gdje je bolje živjeti u selu ili gradu?"



 

 

 

 

 

KORISNI LINKOVI

 

 

 

Čitajte lektire u

elektroničkom  obliku!

Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Static HTML

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Transnacionalne aktivnosti učenja i podučavanja u Rumunjskoj, Satu Mare
Autor: Antoni Paškov, 3. 4. 2018.

Nedjelja, 4. 3. 2018.

U deset sati ujutro krenuli smo iz Zagreba prema Budimpešti. Dugo smo putovali, više od 5 sati. U Budimpešti nas je već čekao tim iz Portugala, s njima smo minibusom krenuli prema Satu Mareu. Vozili smo se još četiri sata i napokon smo stigli u kasnim večernjim satima. Tamo su nas čekale naše prijateljice  Andra i Maria koje su bile kod nas u Hrvatskoj. Pozdravili smo se s drugom djecom pa smo...


Nedjelja, 4. 3. 2018.

U deset sati ujutro krenuli smo iz Zagreba prema Budimpešti. Dugo smo putovali, više od 5 sati. U Budimpešti nas je već čekao tim iz Portugala, s njima smo minibusom krenuli prema Satu Mareu. Vozili smo se još četiri sata i napokon smo stigli u kasnim večernjim satima. Tamo su nas čekale naše prijateljice  Andra i Maria koje su bile kod nas u Hrvatskoj. Pozdravili smo se s drugom djecom pa smo zajedno s našim domaćinima krenuli njihovim kućama, raspakirali se, nazvale roditelje i mrtve umorne otišle spavati.

Ponedjeljak, 5. 3. 2018.

Nakon doručka smo otišli u školu. Tamo smo razgledali učionice i ostale školske prostorije. U školi su nam pripremili dobrodošlicu, bilo je hrane, pjevanja, plesanja. Poslije smo otišli u centar grada na prijam kod gradonačelnika. On nas je pozdravio, govorio o Satu Mareu i rekao da mu je čast što nas ima priliku ugostiti i što škola „Lucian Blaga“ sudjeluje u Erasmus projektu. U zgradi gradske uprave bio je restoran pa smo tamo ostali na ručku, a nakon ručka smo posjetili obližnju školu. Najbolji dio dana bio je odlazak u tvornicu čokolade. Tamo je bilo kao u crtiću: komadići čikolade vozili su se na pokretnoj traci. Strojevi su ih oblikovali i ukrašavali ih. Probali smo neke čokolade koje smo smjeli. Kada smo se vratili do škole, po nas su došli roditelji naših rumunjskih prijatelja. Otišli smo na druženje kod Andrinog prijatelja. Do tamo smo se vozili kočijom. Tamo smo proveli cijelo popodne i večer. Grudali smo se, pričali, zabavljali.

Utorak, 6. 3. 2018.

U utorak smo se upoznali već sa svima iz Rumunjske, Poljske, Portugala i Njemačke. Nije nam bio problem ustati ranije. U školi smo prvo bili na satu matematike. Nismo razumjeli mnogo jer je nastavnica govorila na rumunjskom. Nakon matematike slijedila je zabava na satu tjelesnog. U školskoj dvorani imali smo različita natjecanja u internacionalnim timovima. Grupa u kojoj sam bila ja osvojila je drugo mjesto. Dobili smo i medalje. Ručali smo u restoranu Melody. Poslije ručka smo se malo grudali, a ostatak dana zabavljajući se u igraonici. Igrali smo stolni tenis, stolni nogomet, pikado i mnoge druge igre. Sve sam isprobala. Bilo je naš zabavno.

Srijeda, 7. 3. 2018.

U srijedu smo se našli ispred škole i krenuli na izlet. Posjetili smo mjesto Vama, poznato po lončarskoj tradiciji dugoj 2000 godina. Mogli smo vidjeti kako se izrađuju posude od gline i to je bilo interesantno.. Posjetili smo i etnografski muzej u Negresti Oasu. Zatim smo posjetili groblje u Maramureşu koje nazivaju „Veselo groblje“. To je groblje na kojem su drveni oslikani spomenici, svaki spomenik ima sliku na kojoj je umjetnik prikazao osobu koja je umrla. Na crtežima su prikazani ljudi dok su živjeli: što su bili po zanimanju, kako su umrli, a ispod su stihovi o njima. Posjetili smo i Memorijalni centar žrtava komunizma koji je bio zatvor. Tamo smo mogli vidjeti tamnice gdje su zatvorenici bili mučeni, njihove slike, opis kako su ljudi dospjeli u zatvor i što se događalo u vrijeme komunizma. Bilo je teško sve to gledati. Kasnije smo otišli u restoran Alex na riučak, a nakon ručke u grad Baia Mare gdje smo išli u jedan trgovački centar. Ja i Petra smo bile s Portugalkom Gabrielom, poslije nam se pridružila i Andra. Puno smo se fotografirale, šetale, kupovale poklone drugima, a ponešto i sebi. Navečer su kod Andre došle Petra i Maria. Večerale smo zajedno u zabavljale.

 

Četvrtak, 8. 3. 2018.

Danas smo se probudili nešto kasnije jer je jučer bio naporan dan. Opet smo bili u školi, ali ovaj put na satovima rumunjskog i biologije. Nakon satova gledali smo priredbu učenika rumunjske škole posvećenu gostima. Učenici su pripremili i točke koje su bile posvećene svakoj zemlji iz projekta, a za nas su naučili pjevati pjesmu „Šibenik je to“. Podijelili su nam potvrde o sudjelovanju u projektu. U školi je obilježen i Međunarodni dan žena. U Rumunjskoj se jako drži do toga i sve su žene taj dan dobile cvijeće. Poslijepodne smo otišli u obližnju teretanu gdje smo imali trening: trčali smo u mjestu, radili čučnjeve, sklekove, potezali konopac,… Natjecali smo se u timovima i izvrsno se zabavljali. Nakon teretane, vratili smo se kućama.

Petak, 9. 3. 2018.

U petak ujutro imali smo nastavne satove s našim domaćinima. Nakon toga smo učili neke osnovne riječi na jezicima naših partnera. Ja sam ostale učila riječi na hrvatskome jeziku. Učenici su pripremili i predstavu koja se temelji na jednoj rumunjskoj legendi. Poslije smo bili na radionici na kojoj smo radili čestitke za Mađunarodni dan žena. Taj dan smo ručali u restoranu, a tri su učenika slavila rođendan pa smo imali i zabavu. Plesali smo i slušali pjesme. Nakon zabave, otišli smo na kuglanje. Ja sam bila dobra, iako sam prvi put kuglala. Navečer smo otišli u pizzeriju. To je bilo mjesto našeg rastanka. Pri rastanku smo se grlili i plakali jer nam je doista bilo lijepo taj tjedan u Rumunjskoj. Sa svima smo se sprijateljili i tužni smo otišli kući jer naš susret završava. Ja i Petra krenule smo s nastavnicama na put u 00.30, a u Šibeniku smo bile tek u subotu navečer u 21.00. Put je bio dug i naporan, ali sav umor je nestao kad smo opet vidjele svoje roditelje.








[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju